Ne znam što me žale slučajni blatnjavi prolaznici,
taj trzaj nije mučenje, mamurluk nije problem, nema ga,
samo konstantno nadolijevanje da se sebi prikažem u boljem svjetlu, čist,
i da mi se drugi čine čišći..i tako nećete pozvati Hitnu..
To je moj ples s odabranicom, klecanje nogu je samo dječja igra...
Neka figura u vrtlogu vremena...hm...vremena
više ne osjetim u kojem smjeru ide vrijeme
Znoj je lagani umor poslije svakodnevne čašice rekreacije..
Drhtanje ruku samo pozdravljanje tuđe stvarnosti...
Rukovanje s neuklopljivošću..
Mislio sam...samo da trag bude dovoljno prljav da bi nitko ne krene mojim stopama...de netko ne nabaci na sebe dodatni sloj blata...
Jer stvarno sam prelijen da ne dopustim korovu da me nadjača...
On je često zurio u mene, buljio iz prikrajka ili odakle već...
Prostro bijelu plahtu preko prljavih ruku,
Uprljao sebe mojim uništenim cipelama,
Ispio mulj iz mojih rukava...
Koliko god se prljao, i dalje je ostao čist, nasmješen,
Sve prljavo očistio....doimao se kao da mu je lako..
A mislio sam...istopit ću se u mulju,
Srasti sa zemljom, uklopiti se u ovaj svijet..
mislio sam..
slijedeća kiša će me ubiti...