Pozdravljam kemijske halucinacije,
Utučen, razbijen, letargičnim prihvaćanjem gledam u ovaj trenutak
Sutra ne postoji, kao da je smrt jedini bijeg....
Jedini trijezni trenutak u osobnoj apokalipsi.....
Nadoliven alkoholni osjećaj, razbucana savjest po putu prošlosti...
Predan u kokainske ruke, preslabe da ponesu tešku dušu..
Krvari u agoniji pribijena za dno duboko unutra, više ne zna za sebe..
Mrak je i u podne, a i oči su preteške, teško je gledati kroz dno boce,
Neke nove tablete, neke nove pošasti, zgrabite me...
isišite ako je nešto ostalo u meni...ne marim...
I tako to nisam ja, ja sjedim sa strane i gledam, plačem, urlam al ko me čuje?
Ni sam sebe ne čujem ili sam naučen ignorirati tako tupavog pogleda..
Tako dubok san...
Uf, kako peče žgaravica...kako je bolno goriti, izgarat iznutra...
Sklapam oči da bolje osjetim vatru kako čisti...
tako se osjećam oprano dok ti stežem vrat, dok zabijam nož tako duboko u tebe,
guši se u svojoj krvi, bježi iz mene...neka ostane rupa, već ću je napunit nečim...
Naći ću ja svoj put nazad, navikao sam hodati po magli, al više ne idem s tobom,
Tako jasno vidim kroz tebe, sve tvoje prazne laži...
Ne trebaš mi više, samo želim gledati kako urlaš dok te masakriram...
Kako je lijepo promjenit uloge...
Sve nestaje u oluji...neko je proždro mog demona dok sam odvratio pogled...
Koža s nekim mrtvačkim pjegama, ma jel moguće, šta to pričaju oko mene
? Bar se osjećam relativno živ...
Samo sam preslab da oči otvorim, jel me to Ti čvrsto držiš?
Kao da se više ne treesem (ovo «e» mi je jer se ruka zatresla, krasno, simbolično, žao mi ispravit)....
Kao da rastem iz zemlje...upravo sam dobio svoj korjen, tako dugo tražen,
Demon je iscurio iz mene, zamjenjen transfuzijom nečeg novog...
Ne odustajem, prvi puta osjetim da se i ovako slomljen ipak mogu ustati,
nije bitno što nema nikoga blizu da poberem pljesak,
Zbrajam mrtve, gledam sve srušeno poslije vječnog uragana,
Koji se ne čini tako vječan..
stavljam zavoje preko rana i kao da ubodi više ne krvare..
Nepce nije suho, ne traži...no ipak, navlačim masku dok rane ne zacijele
Izgleda da je i svaka noćna mora samo san...dobro jutro,
Stigao je novi dan,
neka život počne