Opet mi misli dolaze same,
i opet stojim pred vratima sna,
dok mi u glavi grmi i sijeva,
u grudima spokojni mir jer znam...
U tvojim je godinama lako voljeti,
u tvojim se očima prelako izgubiti.
Dok te zamišljam tako u cvijetu mladosti,
muči me, imam li pravo na tvoje radosti?
Ili će opet vjetar u kosi,
značiti još jedno krivo skretanje,
možda će lišće što sad prkosi,
u jesen pokazat' mi nove razloge.
No do tada, ostani lijepa kao sad,
ne daj da te umore, kao mene nekad...