Prođi hodnikom tuge,
možda se sretnemo,
znaj nisu to dugine pruge,
to su usne željne istine.
kad me vidiš u redu nesretnih,
ti okreni glavu,
jer bit ćeš sretna s njim,
a ja ću se već snaći.
To ti još dugujem,
to su posljenje kapi
na putu ove katarze
ravno do dna i istine.
A ti i tvoja ljepota,
idite ravno u zagrljaj paklu
jer tamo vam je i mjesto,
ali ne idi sama, idi sa njim.
Jer u dvoje je uvijek bolje,
ili u troje ili još više,
tko bi znao što želiš,
pokraj ove crne kiše.
U tim kapim ja tražim svjetlo,
a u tebi, nikad više.