Ponekad noću dok zbrajm gubitke
osjetim nemir i tako nalazim nove bitke.
Pomalo lud, previše pijan, ne znam ni broj
svih onih nesretnih curica, nekad nevinih lica.
Nema veze za moju dušu,
u meni ona ionako trune.
Ona je tu dok nenađe bolje
i to me previše ne brine.
Misli mi tonu u ponor,
njima ja tražim spas,
neka ih čuvju tvoje,
mene ne bije dobar glas.
Nisam ja kockar kolko se priča,
pusti sad frazeza kraj.
Ne znam ja ime svakog kafića,
al' ovo tvoje još nažalost znam.