Nema te više,
Ostaje trag tvog ruža na mom vratu
Kao pečat na oproštajnom pismu.
Samo adresa nije jasna,
Teško će poštar da razazna,
Kome pripadam.
Tako to krene,
Kad nestaju osmjesi,
Ostaje čudan grč na licu
I ne vidim vise da li se smiješ ili plačeš.
Kad sruši se posljednji kamen s oveog bedema
I otkrije hodnike samoce,
Ostaje žal za vremenom kad si me imala.
Pijani koraci prate moj trag,
Sjene se skrivaju od njih.
Nema tih riječi sad,
Nema tog možda koje budi nadu,
Ostaje samo nespokoj u grudima,
Pijanim od samoće.
Ostaje samo tvoj pogled,
Što viri iz svake nove boce.