Ustajali zrak ne ulazi u pluća,
Stisak kvake reže noge, samo se razabire lagani miris alkohola
Nošen toplim dahom, do moje ljušture...još nije prazna, ima duha u meni..
I sada vidno uplašen no siguran u konačno oslobođenje...
Došla je još jedna pomrčina duše, iskrvarit ću još jednom, evo i danas
Progutan u mraku skučenog podruma, prati me tvoja sjena i danas,
Razderan tvojim oštrim nožem, nahranjen prljavštinom iz tvojih najmračnijih požuda,
Krvavog pogleda dočekivao sam svaki tvoj nasrtaj, lagano gubeći trijeznu svijest pod
Teškim tijelom životom nezadovoljnog oca,
Još osjetim tvoj oštar jezik na vratu, životinjske ugrize na dječačkim obrazima,
Vječno uplakano dijete, odbačeno od svijeta, davno umrlo s izranjavanom majkom
One preduge noći na kuhinjskom podu, ugašenog pogleda slijedio korake majke dok je puzala prema krevetu, samo crveni potočić se razlijevao po prljavom podu..
Brisajući krvavi trag na podu, detaljno slomljen, uplašen....ostavljen da trunem
Progutan u tvojoj prljavoj mašti..
Razapet na tvom zidu mržnje..
bez aureole, više ne mogu molit za tebe...
U tako poznatom podrumu.
Dopuzao u mrak, osjetim sigurnost oštrice, pogled puno mirniji,
dođi pred vrata, više me nećeš taknuti svojim prljavim prstima,
Osjeti bijes mog anđela čuvara..
Kako je lijepo bit s druge strane nišana...