Nekad su misli duboke i snene,
nekad su sve rijeke preplitke za mene,
tada u sumrak ja tražim prokletstvo
neka me vodi do novoga dana.
Nema tu više ni tebe, ni mene
ovdje još samo su jecaji u zraku.
Nema tu više ni duša ni tijela,
još samo su datumi u raku...
I tako dok plovim tuđim morima
neke me misli gone kroz noć,
nema tu više svadbe na dvorima,
tu samo je sablast, s njom ću poć.
Hajde pogledaj u nebo, tu trulu jabuku
neka te zaslijepi krivo proročanstvo,
nije to bila ljubav, to sada znaš,
to samo niti su prkosa u mome naumu...
Ne nema tu kraja, ti nezaslušuješ to,
a ja, ja ću ko nekad opet izabrati bol.