Otpjevaj posljednju strofu svoga života...
Posljednji krik kroz oluju u polumračnoj sobi
uvod u vječni san....
gubi vječnu borbu koja je već davno namještena..
Lagano odleti sa svoga prašnjavog odra u vječnost....
Još jedna čaša vode, da podigne mrtve kapke...
Jel kroz suze sanjaš o suncu, nekad tako toplom,
Razigranom djetinjstvu, sigurnosti, zagrljajima...pomislim,
Nezaboravnim..
Šapućeš da te netko iz daljine zove,
Ugodan glas te vuče van polumračne prostorije....
Kao da je ostao samo hipnotizirani pogled u strop...
Otvara mrtve oči...
Umorno se ogleda oko sebe, još je ovdje...
Vidi da ju gledam, da ju držim za ruku....
«samo želim probati, samo želim živjeti..»
Al nema se više čemu nadati...
Nema više ni sjećanja...
Nema više suvišnih molitvi, nema pokušaja, nema života,
Samo šprice s novim porcijama straha...
Bez riječi broji paukove koji se penju na nju...