mrak...
opet bez tebe tragam za sutra,
ne, nije me strah,
dok koračam obrisima jutra
pomalo tužan, previše lud,
s ledom na duši i raširenih ruku
čekam na posljednji sud,
da skrati ovu muku.
Možda nisam prvi,
To mi je već jasno,
Nosim te u krvi,
I sad kad je kasno.
Nestaje noć polako sa smješkom
Dok hodam polako uz rijeku
Sutra će netko proglasit me greškom,
Jer moj se život gasi u grijehu.