Gledaj u sitne sebičnosti..
Uoči ih uvijek, pobijedi...
Važeš u što vjeruješ u što ne...
Počinješ se pitati zašto? Uplašena....zabrinuta..
Svaki dan starija, sve je veći teret i pitaš se zašto?
Zlostavljana, izbezumljena...
Svaki dan gledaš zločine pored sebe koji se čine sve beznačajniji,
Uobičajeni....samo blagi povjetarac kroz kosu vremena...samo još jedna bora koja se više ni ne vidi, ne osjeti.....a gdje je srce..
Čuvaj svoja mala dječja obećanja na dlanu,
Kao putokaz da se usput ne izgubiš...
Spremi snove, velika si, zakopaj ih u debelu prašinu zajedno s mrtvim djetetom..
Više ne gledaš sa strane, vidiš jasno svoj cilj subjektivnom oštrinom..
Ni ne osjetiš kako sve polako u tebi trune..
Možda je ovo i jedini, zadnji trijezni trenutak da ti kažem
Nekad smo bili budni, ali ti si zaspala..