Nestaju uzdasi na tvom vratu,
još koja godina i svi će nestati,
još samo da ove aveti odu,
one me uhvate za ruke
i smijući se vuku tragovima
tvog parfema.
Ponekad pločnici imaju boju prevare,
onu istu kao toje oči,
kad čudno bljeskaju u daljini kao kurve,
namiguju na uglovima,
dušama nespokojnim što traže mir,
tamo gdje ga i ti tražiš.
Možda, kad izblijedi ova tvoja duša,
kad ju ispereš suzama prezira,
možda, ali samo možda shvatiš,
da si mi nedostajala sve ove godine