Napušten odavno,
Negdje daleko iza ugla,
Pod nekim starim suncem, duboko iscrtanih bora,
Istrošenog pogleda.
Prazan prostor, svugdje okolo, kao da gledam iznad svih...
Kao da već znam rezultate svih razgovora.
Ne treba mi neki heroj,
I tako sam s krive strane zastora..
Al iznutra me bode svojim oštrim iglicama,
Malecna vatra spremna da odraste i proždere me cijelog
Bol je borama iscrtala svoju fresku
Ubodne rane na duši, možda će neki reći preduboke...
U svakom koraku zvuk bogohuljenja svakom
Svakodnevnom materijalnom bogu, no i u dukom mraku i zaboravu,
prkosni smješak će zauvjek ostati...